„Ništa nije teže i ništa ne zahtijeva više karaktera nego kad se nađemo u otvorenoj
suprotnosti sa svojim vremenom i kad glasno kažemo: NE!“
Kurt Tucholsky
Ples na rubu, prikriveno agresivno ponašanje, stigmatizacija, niska razina raspoloženja i samopouzdanja, depresija, suicidalnost kod djece i mladih, društvene mreže, izazovi virtualnog svijeta, važnost fizičkog izgleda, pritisak vršnjaka, izazovi roditeljstva, elitizam,
emocionalna (ne)pismenost, talog negativnih misli i emocija, tehnologija kao besplatna usluga čuvanja djece.
Svijet u kojem živimo brzo se mijenja i mnogi od nas često smo u suprotnosti sa svojim vremenom. Svakodnevno slušamo i čitamo o neprilagođenim mladim ljudima, otvorenom ili prikrivenom nasilju, o nezainteresiranoj i letargičnoj djeci koja su nestrpljiva, dosađuju se i žele sve odmah i sad. Svi problemi dječjeg ponašanja u osnovi proističu iz nedostatka ljubavi. Postavlja se pitanje je li to samo odraz trenutačnog stanja u društvu ili svoju nesigurnost i manjak samopouzdanja iskazuju neprihvatljivim ponašanjem? Mogu li pratiti brze promjene modernog života?
Za prihvaćanje promjena, potrebno je vrijeme. To je proces učenja i kultiviranja misli. Djeca koja od malih nogu znaju da pored prava imaju i obveze i razvijenu radnu naviku, uspješno funkcioniraju na društvenoj, emocionalnoj i akademskoj razini. Mozak je organ, pogodan za oblikovanje. Možemo ga učiniti jačim ili slabijim. Zdrava ishrana, fizička aktivnost, boravak na čistom zraku, čitanje, odgovorno ponašanje, učenje, intelektualna znatiželja, druženje u realnom svijetu, pomaganje drugima, samo su neki od načina kako možemo jačati i oblikovati mozak.
Ili kako možemo raditi suprotno i ostaviti mozak u stanju mirovanja i slabljenja: „ne da mi se“, skinut ću dio lektire s interneta, bezrazložno izostajanje iz škole (roditelj će opravdati), cjelodnevno praćenje društvenih mreža, bez osjećaja za druge (pogotovo slabije i drugačije), moram li baš ja i slično.
Mnogi roditelji ostanu iznenađeni kad dođu u školu i učenici prolaze pored njih bez pozdrava. Zar je moguće?! Da, itekako je moguće. Kućni odgoj ostaje u tragovima. Često čujemo (već) poznatu rečenicu „moje dijete to nikada ne bi uradilo“, a bude upravo
tako. Moramo razmišljati o onom što je dobro za djecu i mlade, postaviti granicu, emocionalno se povezati. Ne dozvoliti da djeca budu roditelji i odlučuju o svemu. Roditeljstvo je težak i zahtjevan posao. Ne postoji savršeno roditeljstvo, kao što ne postoji ni savršeno dijete. I pred jednim i pred drugim su veliki izazovi.
Djeca i mladi koji odrastaju u okruženju ispunjenom ljubavlju, toplinom i uvažavanjem postaju LJUDI.
Ivanela Brković, magistrica pedagogije
